U posljednjem tjednu korizme ili Strasnoj sedmici koristi se samo kruh, sol i voće, a Veliki petak i Velika subota potpuno su bez hrane. Od davnina se ova sedmica naziva Velikom sedmicom.
Veliki utorak je drugi dan Strasne sedmice: svojom službom posvećenom evanđeljskom priči o deset djevica, Crkva uči kršćane da uvijek budu spremni, poput pet mudrih djevica, da dočekaju i susretnu Krista, nebeskog zaručnika, ne samo s čistoćom, već i dobrim djelima, koje se spominju u odlomku koji se čita tog dana na svetoj liturgiji. Spasenje nije samo devstvenost, već i djela kršćanskog milosrđa.
Budući da je Sveta četrdesetnica završena u petak, prije Subote svetog i pravednog Lazara, Jeruzalemska crkva dodaje ovu subotu Velikoj sedmici. Svaki dan ove sedmice naziva se svetim i velikim zbog svetih i velikih događaja koji su se zbili tih dana.
Svaki dan ima svoju temu, a svi se provode u postu bez ulja, osim Velikog četvrtka, koji se smatra prazničnim danom, jer je tada ustanovljena sveta tajna euharistije. Bogosluženje ovih dana izloženo je u Posnom triodu, koji naziva ovu sedmicu Sedmicom spasonosnih stradanja.
Na Veliki utorak se tradicionalno strogo postilo, što znači da se jednom dnevno može okusiti nešto malo poput vode ili kave. Također, ovog tjedna stoka je također postila.
Karakteristično za ove dane je što se više ne čuje pjesma kao u cvjetnoj nedjelji niti se igraju igre. Razlog je Isusovo stradanje, koje će se dogoditi na Veliki petak. Ljudi se posebno posvećuju dobrim djelima iz istog razloga.
Glavna karakteristika sati ovog dana, kao i prethodnog i nadolazećeg, je da se čita cijelo četverojevanđelje, pri čemu se Evanđelje po Mateju čita dva puta, Evanđelje po Marku također dva puta, Evanđelje po Luki tri puta i Evanđelje po Ivanu dva puta, ali samo do početka opisa stradanja Isusa Krista. Na taj način, tijekom ova tri dana – ponedjeljak, utorak, srijeda, na svakom od tri sata – trećem, petom i devetom, čita se po jedno poglavlje, što je ukupno devet čitanja.
Kod kuće, dan se obično provodi u miru i molitvama, obavljaju se samo najnužniji poslovi, ništa se ne slavi i izbjegavaju se sva veselja. Dan protiče iščekivanjem događaja koji su konačno ostvarenje Božjeg plana za spasenje čovjeka.
