Visoka predstavnica EU za spoljne poslove i bezbednosnu politiku Kaja Kalas suočava se s brojnim kritikama u svojim prvim mesecima na dužnosti. Prema izvorima bliskim briselskim zvaničnicima, najviše zamerki odnosi se na njen stil vođenja, koji se opisuje kao previše premijerski, s obzirom na njenu prethodnu ulogu predsednice Vlade Estonije. Kalas je, na primer, tokom posete Kijevu, odmah po preuzimanju dužnosti, izjavila da „Evropska unija želi da Ukrajina pobedi u ovom ratu“. Međutim, neki zvaničnici EU su se osećali nelagodno zbog njenog izlaganja, smatrajući da je prekoračila ustaljenu retoriku koja je korišćena tokom više od dve godine rata u Ukrajini.
Diplomate iz EU ukazale su na nekoliko „pogrešnih koraka“ tokom njenog mandata, uključujući iznošenje važnih predloga bez prethodne podrške i preuzimanje previše slobode u spoljnopolitičkim izjavama. Pored toga, izrazili su nezadovoljstvo njenim stilom rukovođenja, naglašavajući nedostatak konsultacija o osetljivim pitanjima.
S obzirom na njen čvrst odnos prema Rusiji, zabrinutosti su se povećale, posebno jer se njen stav ne poklapa sa onim zemalja poput Španije i Italije, koje ne vide Moskvu kao neposrednu pretnju EU. Jedan od zvaničnika EU je primetio da Kalas stvara utisak da se EU nalazi u ratu s Rusijom, što nije zvanična pozicija Unije.
Jedna od kontroverznih inicijativa koju je Kalas predložila odnosi se na hitnu vojnu pomoć Ukrajini u iznosu od milijardi evra, nakon što su Sjedinjene Američke Države to odbile. U dokumentu koji je predstavila, zatražila je od država članica EU da pronađu najmanje 1,5 miliona komada artiljerijske municije, među ostalim zahtevima. Međutim, dvojica diplomata iz istočne i severne Evrope su primetila da nije dobila podršku od velikih zemalja, poput Francuske, pre nego što je iznela svoj predlog.
Još jedna zamerka odnosi se na otkazivanje sastanka između šefa evropske diplomatije i američkog državnog sekretara Marka Rubija krajem februara u Vašingtonu, što je pripisano nedovoljnoj pripremi za sastanak sa američkom stranom. Ovaj incident dodatno je naglasio nedostatak organizacije u njenom pristupu.
Ipak, zvaničnik Evropske službe za spoljne poslove umanjio je značaj ovih kritika, ističući da su članice EU odabrale Kalas zbog želje da imaju „ratnog lidera“ koji će „pogurati stvari napred“. Ovaj zvaničnik je naglasio važnost delovanja i hitne pomoći Ukrajini, rekavši da su evropski lideri stalno pozivali na veću podršku, naglašavajući da je vreme za dela, a ne samo reči.
U svetlu ovih izazova, Kaja Kalas će morati da pronađe ravnotežu između svojih ambicioznih ciljeva i potreba i očekivanja zemalja članica EU. Njena sposobnost da izgradi konsenzus i podršku među članicama biće ključna za njen uspeh na ovoj visokoj funkciji. Dok se sukob u Ukrajini nastavlja, izazovi s kojima se suočava Kalas mogli bi oblikovati budućnost spoljne politike EU i njenog odnosa prema ključnim globalnim pitanjima.