Nadbiskup đakovačko-osiječki Đuro Hranić suočava se sa ozbiljnim optužbama u vezi sa slučajem sveštenika pedofila iz vukovarskog naselja Sotina. Prema informacijama koje su preneli hrvatski mediji, Hranić je znao za slučaj sveštenika Zlatka Rajčevca, koji je osuđen za bludničenje nad maloletnim ministrantom, ali nije preduzeo nikakve mere tokom perioda od 14 meseci. Umesto toga, Rajčevac je vraćen u službu nakon izlaska iz zatvora.
Hrvatski nedeljnik Novosti izveštava da su vernici iz Sotine više puta direktno upozoravali nadbiskupa Hranića na ozbiljnost situacije i tražili da zaštiti decu od sveštenika koji je optužen za pedofiliju i seksualno zlostavljanje. U međuvremenu, vukovarski sud je potvrdio optužnicu protiv Rajčevca za zlostavljanje pet maloletnika, ali suđenje nikada nije održano, jer je Rajčevac preminuo 2021. godine. Tokom svog života, sveštenik je negirao optužbe, a njegov advokat je tvrdio da je reč o pokušaju diskreditacije Katoličke crkve u Hrvatskoj.
U odgovoru na navedene optužbe, đakovačko-osječka nadbiskupija je izjavila da Hranić smatra da nije učinio ništa sporno i da je slučaj Rajčevac rešen u skladu sa crkvenim i državnim propisima. Ova izjava izazvala je dodatne kontroverze i sumnje među vernicima i širom javnošću. Mnogi su pozvali na veću odgovornost i transparentnost unutar crkvenih struktura, posebno kada su u pitanju slučajevi koji se tiču zaštite dece.
Ova situacija dolazi u trenutku kada se u Hrvatskoj sve više govori o problemu seksualnog zlostavljanja unutar crkvenih redova. Javnost je sve više svesna ozbiljnosti tih optužbi i traži odgovornost ne samo od pojedinih sveštenika, već i od crkvenih lidera koji su odgovorni za nadzor i zaštitu vernika.
Osim ovog slučaja, Hrvatska se suočava i sa nizom drugih skandala koji se tiču seksualnog zlostavljanja unutar Crkve. Mnogi vernici izražavaju ogorčenje i zahtevaju da crkva postupak prema ovim slučajevima učini transparentnijim, kao i da se zaštite prava žrtava.
S obzirom na to da je Rajčevac preminuo pre nego što je suđenje moglo da se održi, suočavamo se sa pitanjem kako dalje postupiti u ovakvim situacijama, posebno kada su u pitanju optužbe za teške zločine. Mnogi smatraju da crkva mora da preuzme odgovornost ne samo da zaštiti svoju reputaciju, već i da se suoči sa problemima i izazovima koji postoje unutar njenih redova.
Kao rezultat svega navedenog, postoji sve veći pritisak na nadbiskupiju da se preispita način na koji se postupa u slučajevima optužbi za seksualno zlostavljanje. Verujući da su deca najvažnija, mnogi vernici smatraju da je neophodno da se osigura da takvi slučajevi ne budu prepušteni zaboravu, već da se istraže i sankcionišu.
Uprkos tome što su crkvene vlasti izjavile da su postupile u skladu sa propisima, javnost ostaje skeptična. Postavlja se pitanje kako bi se moglo sprečiti da se ovakvi slučajevi ponove u budućnosti i kako se može obezbediti da se zaštite prava žrtava.
Ova situacija je podsetnik na to koliko je važno imati sistem koji ne samo da reaguje na optužbe, već i proaktivan pristup u zaštiti najugroženijih. Nadležni bi trebali razmisliti o dodatnim merama koje bi obezbedile sigurnost dece i zaštitile ih od potencijalnih zlostavljača u zajednici.
