Časovničari u Srbiji još uvijek imaju posla, unatoč napredovanju tehnologije koja čini da satovi postanu sve više digitalni i automatizirani. Antikvitetni satovi i budilice postaju sve traženiji, a majstori poput Senade Bondžuković u Novom Pazaru daju im novi život.
Bondžuković ističe da satovi imaju posebnu sentimentalnu vrijednost, često se nasljeđuju unutar obitelji te služe kao veza s prošlošću. Dok mladi preferiraju moderne brendove, stariji cijene tradiciju i naslijeđe koje dolazi od njihovih predaka.
Sa njom se slaže i majstor Ćanija Imamović, čija radionica postaje svojevrsna antikvarnica. On ističe da proces popravka starih satova zahtijeva strpljenje i pažnju te da se prema svakom satu posvećuje s posebnom pažnjom. Neki satovi koji prolaze kroz njegove ruke imaju i preko 200 godina, ali i dalje rade besprijekorno.
Imamović izražava zabrinutost zbog nestanka zanatskih radionica te nedostatka mladih ljudi koji bi željeli naslijediti ovaj posao. Iako je njegova obitelj vjekovima bavila ovim zanatom, njegov sin nije zainteresiran za nastavak tradicije. U Novom Pazaru postoji strah da će majstorske vještine poput popravka cipela i satova izumrijeti ako se ne pronađu nasljednici za ove zanate.
U cjelini, časovničari u Srbiji se suočavaju s izazovima modernizacije i nedostatka interesa mladih ljudi za tradicionalne zanate. Ipak, postoji nada u očuvanje ovih vještina kroz zalaganje stručnjaka poput Bondžukovića i Imamovića, koji i dalje s ljubavlju obnavljaju stare satove i njeguju naslijeđe svog zanata.
