O ovom hramu u Beogradu mnogi ne znaju ništa, a jedna stvar ga vezuje za bombardovanje

Dragoljub Gajić avatar

Hram Svetog Luke na Čukarici predstavlja značajan deo savremene sakralne arhitekture u Beogradu, a njegova istorija duboko je povezana sa događajima iz 1999. godine, kada je došlo do NATO bombardovanja. Mnogi građani Beograda nisu svesni ovog hrama, ali on je nedavno dobio status zaštite od gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Đakon Hadži Nenad Jovanović ističe da je zidanje hrama započeto samo tri meseca nakon završetka bombardovanja, a osveštanje je izvršio tadašnji patrijarh Pavle. Patrijarh Irinej je u njemu služio poslednju liturgiju, čime je ovaj hram postao mesto značajnih duhovnih dešavanja.

Zidanje hrama Svetog Luke počelo je u proleće 1999. godine, a završeno je sa grubim građevinskim radovima 2003. godine. Đakon Jovanović navodi da je hram koncipiran prema uzoru na stari arhitektonski stil Sopoćana i drugih nemanjićkih zadužbina, ali u modernoj interpretaciji. Arhitekta Miladin Lukić, koji je osmislio i enterijer i eksterijer hrama, uspeo je da spoji tradicionalne elemente sa savremenim dizajnom. Živopisanje hrama završeno je 2020. godine, a poslednja sveta liturgija, kojom su osveštavane freske, obavljena je pod vođstvom pokojnog patrijarha Irineja.

Hram Svetog Luke, iako mlad, postao je duhovna riznica koja okuplja veliki broj vernika na raznim bogosluženjima. Đakon Jovanović ističe da je hram dobio blagoslov da čuva deo svetih moštiju, uključujući mošti svetog Georgija i svetog Josifa Tumanskog. Ova svetinja se izdvaja po svom modernom duhu, ali je istovremeno i odraz bogate tradicije srpske arhitekture.

Hram je nedavno proglašen za objekat pod zaštitom, što će, kako se nada Jovanović, doprineti njegovom daljem razvoju i očuvanju za buduće generacije. On naglašava da savremene građevine mogu imati značajnu kulturnu vrednost, i da je ovaj hram pravi primer toga. Opisuje ga kao „belog labuda“ koji se spustio na obronke Košutnjaka, simbolizujući vaskrsanje naroda i države nakon teških vremena.

Đakon Jovanović takođe ukazuje na važnost očuvanja ovakvih objekata, koji ne samo da predstavljaju arhitektonsku vrednost, već i duhovno mesto za okupljanje i molitvu. Hram Svetog Luke na Čukarici se smatra arhitektonskim biserom, kako zbog svog dizajna, tako i zbog svoje duhovne uloge u zajednici.

U svetu gde se često zaboravljaju tradicije, ovaj hram ostaje svetionik koji povezuje prošlost i budućnost, nudeći vernicima prostor za meditaciju, molitvu i duhovno uzdizanje. Veruje se da će njegova zaštita doprineti očuvanju svih vrednosti koje nosi, a đakon Jovanović izražava nadu da će hram nastaviti da se razvija i da će ostati mesto okupljanja za buduće generacije.

Osveštanje hrama i njegovo postavljanje pod zaštitu kulture pokazuje koliko je važno očuvati istorijske i duhovne vrednosti, a hram Svetog Luke na Čukarici predstavlja simbol otpora i obnovljenog identiteta srpskog naroda. Sa svojom bogatom istorijom, modernim dizajnom i duhovnom snagom, ovaj hram zaslužuje da bude prepoznat i cenjen od strane svih građana Beograda.

Dragoljub Gajić avatar