Većina zaposlenih u Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID), koji su radili u Vašingtonu ili drugim zemljama širom sveta, suočava se sa prinudnim odmorima. Administracija Donalda Trampa ima planove da drastično smanji broj zaposlenih unutar ove agencije koja je ključna za projekte američke pomoći, što se može smatrati delom šireg procesa rasformiranja USAID-a.
Marko Savković iz ISAC fonda komentarisao je ovu odluku Trampove administracije za Euronews Srbija, ističući da je USAID simbol liberalnog pristupa spoljnoj politici. „Ova agencija je prepoznata po svom doprinosu demokratizaciji društava, ali su kritičari isticali samo male delove njenog rada. Govorimo o organizaciji koja deluje u brojnim zemljama, sa oko 10.000 zaposlenih i 60 godina postojanja“, rekao je Savković. On je dodao da je predstavljanje USAID-a kao organizacije koja se bavi isključivo demokratizacijom netačno i pojednostavljeno.
Savković je naglasio da se čini da se USAID suočava sa „tiho gašenjem“ putem predsedničkih ovlaštenja koja su praktično zaustavila rad zaposlenih. „Nije ideja da USAID ostane sveden na tih 300 ljudi, već će tih 300 ljudi nastaviti da radi, a ostali su upućeni na produženo odsustvo. Nije jasno da li će ti ljudi morati da se vrate u SAD, s obzirom na to da veliki broj njih radi u inostranstvu“, dodao je on.
Jedan od najtragičnijih aspekata ove situacije, prema rečima Savkovića, odnosi se na sudbinu primaoca američke pomoći. „Nije jasno šta će se desiti sa tim ljudima, kao ni sa vrstama pomoći koja uključuje ne samo novac, već često i hranu i lekove“, upozorio je on.
Trampova administracija je često kritikovana zbog svojih stavova prema međunarodnoj pomoći i saradnji, a smanjenje broja zaposlenih u USAID-u može se posmatrati kao nastavak te politike. Ova odluka dolazi u trenutku kada su mnoge zemlje u svetu, posebno u razvijenim regionima, suočene sa brojnim izazovima, uključujući krize koje su rezultirale humanitarnim potrebama.
USAID je od svog osnivanja 1961. godine igrao ključnu ulogu u američkoj spoljnoj politici, pružajući pomoć zemljama u razvoju i fokusirajući se na projekte koji poboljšavaju životne uslove, edukaciju i zdravstvo. Mnogi stručnjaci smatraju da bi smanjenje ove agencije moglo imati dugoročne negativne posledice ne samo na zemlje koje ovise o američkoj pomoći, već i na globalnu stabilnost.
U ovom trenutku, nije jasno kako će ova odluka uticati na buduće projekte i inicijative koje je USAID sprovodio širom sveta. Mnogi zaposlenici su zabrinuti za svoje budućnosti, dok se čini da se agencija suočava sa neizvesnošću. Savković je podvukao da bi nedostatak pomoći mogao dovesti do povećane nestabilnosti u regionima koji su već pogođeni krizama.
Analitičari i stručnjaci za međunarodne odnose prate razvoj situacije, nadajući se da će se pronaći rešenja koja će osigurati da pomoć stigne do onih kojima je najpotrebnija. U međuvremenu, radnici USAID-a se suočavaju s neizvesnošću, a budućnost agencije ostaje nejasna.
U svetlu ovih dešavanja, važno je da se nastavi dijalog o ulozi međunarodne pomoći i kako se ona može prilagoditi kako bi se osiguralo da i dalje doprinosi razvoju i stabilnosti u svetu. Savković i drugi stručnjaci naglašavaju potrebu za zadržavanjem USAID-a kao ključnog igrača u globalnoj pomoći, kako bi se odgovorilo na izazove koji se javljaju unutar međunarodne zajednice.
