Sirevi iz manastira Sukovo sa Balkan Cheese Festivala

Dragoljub Gajić avatar

Trapist, bri, parmezan… ovo su samo neka od svetski poznatih vrsta sireva koje su nastale u manastirskim podrumsima širom Evrope. U Francuskoj, Belgiji i Italiji, monasi cistercitskog reda su tradicionalno pravili ove delikatese, ali i Srbija ima svoje primerke, naročito u pravoslavnim manastirima.

Jedan od najistaknutijih primera je manastir Sukovo, koji se nalazi blizu Pirota. Ovaj manastir se odlučio da se fokusira na proizvodnju sira umesto vina, što je uobičajeno za mnoge manastire u Srbiji. Monahinja Marta, zadužena za mlekaru, objašnjava da su sa sobom doneli tradiciju pravljenja sira kada su prešli iz manastira Prohor Pčinjski pre osamnaest godina. Pored sira, manastir je poznat i po mirisnom tamjanu, melemima od pčelinjeg voska i bilja.

Na nedavnom Balkan Cheese festivalu u Beogradu, manastir Sukovo je imao veoma posećen štand, gde su posetioci mogli probati razne proizvode od sira, uključujući beli sir sa raznim dodacima poput ruzmarina i bosiljka, pirotski ćubek, kao i topljeni kačkavalj sa pavlakom. U ponudi su se našli i razni likeri poput orahovače i dunjevače, kao i med i tamjan.

Manastirska ekonomija u Sukovu se ozbiljno bavi proizvodnjom sira, iako je mala. Njihovi proizvodi se dostavljaju širom Srbije putem brze pošte, što omogućava da i oni koji nisu mogli da posete festival probaju specijalitete koje nude. Gužva na štandu pokazala je da su njihovi proizvodi traženi i voljeni, ali, kako naglašava monahinja Marta, to nije dovoljno da se lako poveća proizvodnja.

„Mi bismo rado povećali proizvodnju, ali teško je naći radnike za manastirsku ekonomiju. Bratstvo ima svojih obaveza, službe i drugo, pa nije lako da sve sami postignemo bez dodatnih radnika. Ako bismo našli ljude koji će raditi s ljubavlju, lako bismo povećali proizvodnju,“ objašnjava Marta.

Manastir Sukovo, koji se nalazi 18 kilometara istočno od Pirota, ima bogatu istoriju koja datira iz 1606. godine, kada je živopisan. Manastirska crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice, a današnja crkva je izgrađena 1857. do 1859. godine. Tradicija pravljenja sira je oživela u manastiru, a bratstvo je uspešno savladalo tajne pravljenja sira uz pomoć pirotskih majstora.

Iako su proizvodi manastira Sukovo veoma cenjeni, izazov ostaje u pronalaženju radne snage. Monahinja Marta naglašava da im je potrebna pomoć, ali i da su im vrata otvorena za sve koji žele da rade s ljubavlju i posvećenjem.

„Imamo internet sajt gde ljudi mogu videti šta proizvodimo, kao i broj telefona za narudžbine. Obično se ja javljam, tako da brzo dobiju ono što žele,“ dodaje Marta.

S obzirom na sve veći interes za domaće proizvode i tradiciju pravljenja sira, manastir Sukovo predstavlja primer kako se drevne veštine mogu očuvati i unaprediti u savremenom svetu. Ovaj manastir ne samo da čuva tradiciju, već i doprinosi lokalnoj ekonomiji i kulturi, pokazujući da i u malim zajednicama može postojati prostor za inovaciju i rast.

Na kraju, manastir Sukovo pokazuje kako se ljubav prema tradiciji i kvalitetu može spojiti sa savremenim potrebama tržišta, pružajući jedinstvene proizvode koji su ne samo ukusni, već i deo kulturnog nasleđa Srbije.

Dragoljub Gajić avatar