Vladimir Arsenović, vršilac dužnosti Agencije za akreditaciju zdravstvenih ustanova, suočava se sa kritikama i optužbama o neprimerenom ponašanju na radnom mestu. Naš list, Srpski telegraf, nedavno je objavio dva teksta koja su izazvala njegovu buru nezadovoljstva, a on pokušava da zastraši redakciju i spreči dalje izveštavanje o njegovim aktivnostima.
Prvi članak se bavio njegovim postupcima prema zaposlenim porodiljama, koje, prema svedočenjima, kažnjava nakon povratka s porodiljskog odsustva. Arsenović navodno menja sistematizaciju i raspoređuje ih na druga radna mesta, što utiče na njihov koeficijent za obračun zarade. Drugi članak otkriva da Arsenović dolazi na posao posle svih, često čak i u 11 časova, dok radno vreme agencije počinje u 7 sati. I pored ovoga, on prima platu od oko 180.000 dinara mesečno.
Prema rečima zaposlenih, situacija sa njegovim dolaskom na posao postala je toliko uobičajena da ga više niti ne očekuju pre podneva. „Pored mnoštva stvari koje rukovodilac agencije ne radi kako treba, dolazak na posao je samo jedna od njih. Bez njegovog odobrenja ne možemo da završimo hitne procese, jer on dolazi tek malo pre podneva“, ističe jedan od zaposlenih.
U odgovoru na kritike, Arsenović je negirao sve optužbe i poslao dopis redakciji u kojem preti krivičnim tužbama. U njemu insinuira da postoji „krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti“, pokušavajući da zastraši novinare i obustavi dalja izveštavanja. Takođe, on se fokusira na jednu zaposlenicu, koja je povezana s nekim iz redakcije, smatrajući da ona dostavlja informacije novinarima.
U svom dopisu, Arsenović je naveo da su tekstovi koje objavljujemo neistiniti i da mu nanose veliku štetu. „Tvrdite da kažnjavam porodilje, a zaposlena koja je koristila porodiljsko odsustvo nije kažnjena“, piše on. Takođe, tvrdi da je zaposlena nakon povratka s bolovanja dobila aneks ugovora bez promene u radno-pravnom statusu.
Međutim, zaposlenici agencije nastavljaju da ukazuju na probleme u radu Arsenovića. Prema njihovim rečima, u više navrata se dogodilo da nisu mogli da reše hitne slučajeve bez njegovog odobrenja, jer je on često izostajao ili dolazio kasno na posao. „To je postalo normalno i više se ne čudimo kada ga ne vidimo pre 11 časova“, dodaje jedan od njih.
Arsenović zatim prebacuje fokus na zaposlenicu koju smatra izvorom informacija za novinare, navodeći da je ona pozvana na razgovor dva puta. „Nažalost, njen odgovor je bio: ‘Neka svako radi svoj posao’“, piše on, dodajući uvijenu pretnju o mogućoj krivičnoj odgovornosti za novinare.
Ova situacija ukazuje na tenzije unutar Agencije za akreditaciju zdravstvenih ustanova, kao i na potrebu za transparentnošću i odgovornošću u radu javnih institucija. Zaposleni izražavaju zabrinutost zbog Arsenovićevih postupaka i strahuju od mogućih reperkusija ukoliko nastave da govore o svom rukovodiocu.
U zaključku, situacija u agenciji nije samo pitanje unutrašnjeg upravljanja, već i šireg problema s transparentnošću i odgovornošću u javnom sektoru. Kritike upućene Arsenoviću postavljaju pitanja o njegovom sposobnosti da vodi agenciju i pridržava se etičkih standarda, što može imati dugoročne posledice za reputaciju institucije i njene zaposlene.