Srbija ima značajan potencijal u proizvodnji cveća

Dragoljub Gajić avatar

Srbija ima značajan potencijal u proizvodnji cveća i ukrasnog bilja, što se potvrđuje stalnim rastom površina pod ovim kulturama. Ovaj sektor agrara beleži povećanje spoljno-trgovinske razmene, ali i trend deficita u razmeni sa globalnim partnerima, kako ističe Udruženje za biljnu proizvodnju i prehrambenu industriju Privredne komore Srbije.

Prema rečima naučnog savetnika Danice Mićanović, potrošnja cveća u Srbiji raste godišnjom stopom od oko 20 procenata, a vrednost tržišta u ovoj oblasti iznosi oko 43 miliona evra. Ovaj trend ukazuje na značajan potencijal za dalji razvoj proizvodnje cveća i ukrasnog bilja u zemlji. Mićanovićeva dodaje da sve veća potražnja za ovim proizvodima, kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu, otvara mogućnosti za veći izvoz. U 2024. godini ukupna vrednost izvoza cveća iz Srbije iznosi 6,1 milion evra, dok je uvoz 36,9 miliona evra, što ukazuje na potrebu za povećanjem domaće proizvodnje.

Iako postoje pozitivni trendovi u proizvodnji, ključni izazovi ostaju modernizacija procesa, nabavka novih mašina i opreme, kao i primena savremenih tehnoloških rešenja. Ove mere bi omogućile povećanje obima proizvodnje, raznolikost asortimana, otvaranje novih radnih mesta i povećanje produktivnosti, smatraju u Udruženju.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, površine pod cvećem i ukrasnim biljem iznose oko 550 hektara, ali se nezvanično procenjuje da su ove površine znatno veće. Plantažna proizvodnja, dodaje Mićanovićeva, odvija se na površini od oko 700 hektara, što ukazuje na značajnu proizvodnju u „sivoj zoni“. Srbija ima povoljne klimatske uslove za gajenje cveća i ukrasnog bilja, a posebno se ističu ruže, koje mogu da se gaje u količinama dovoljno velikim za domaće tržište, što bi smanjilo uvoz.

Proizvodnja cveća je najzastupljenija u Vojvodini, kao i u okolini Šapca, Ljiga, Trstenika i Kruševca. Najznačajnija izvozna tržišta Srbije su zemlje Evropske unije, Carinske unije i CEFTA-e, dok su najdominantnija tržišta za uvoz i dalje članice EU.

S obzirom na sve ove aspekte, proizvodnja cveća i ukrasnog bilja u Srbiji ima veliki potencijal za razvoj, ali je potrebna veća podrška i investicije. Mićanovićeva naglašava da je modernizacija proizvodnje i povećanje izvoznih kapaciteta ključni korak ka unapređenju ovog sektora. Srbija ima sve predispozicije da postane konkurentnija na globalnom tržištu cveća i ukrasnog bilja, ali je neophodno preduzeti dodatne mere za stimulisanje ovog sektora.

U zaključku, Srbija se suočava sa izazovima u proizvodnji cveća, ali i sa velikim prilikama koje se otvaraju na domaćem i međunarodnom tržištu. Sa pravilnim investicijama i modernizacijom, ova industrija može da postane značajan deo srpske ekonomije, sa potencijalom za izvoz i razvoj novih radnih mesta. Potrebno je da se osnaže domaći proizvođači, kako bi se postigla veća samostalnost i smanjila zavisnost od uvoza, što će dodatno doprineti razvoju ovog sektora.

Dragoljub Gajić avatar