Provesti vreme u svemiru i posmatrati Zemlju iz neba je san mnogih, ali ljudsko telo nije evoluiralo da izdrži uslove mikrogravitacije. Oporavak od boravka u svemiru može potrajati godinama, a to je iskustvo koje su nedavno prošli astronauti Suni Vilijams i Buč Vilmor. Njihova osmodnevna misija na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) produžila se na devet meseci, što je značajno produžilo njihov boravak u ekstremnim uslovima svemira.
Profesor Dejmijan Bejli, stručnjak za ljudsku fiziologiju sa Univerziteta Južnog Velsa, ističe da svemir predstavlja najekstremnije okruženje koje je ljudsko telo ikada iskusilo. U početku, boravak u svemiru može delovati kao odmor; srce se opušta, mišići i kosti se opuste dok levitiraju u bestežinskom stanju. Međutim, ovo stanje ima ozbiljne posledice po ljudsko zdravlje.
U mikrogravitaciji, mišići i kosti gube svoju funkciju. Naime, kada se telo ne koristi na uobičajen način, dolazi do gubitka mišićne mase i snage. Bez potrebe da održavaju telo uspravnim protiv gravitacije, mišići slabe, a kosti postaju krhkije. Prema rečima profesora Bejli, svakog meseca astronauti mogu izgubiti oko 1% svoje mišićne i koštane mase, što može značiti ubrzano starenje organizma.
Ove promene postaju očigledne kada se astronauti vrate na Zemlju. U medijima su objavljeni snimci Suni i Buča koji su bili u potrebni za pomoć prilikom izlaska iz kapsule, što ukazuje na ozbiljne posledice njihovog dugotrajnog boravka u svemiru. Astronauti su obično u vrhunskoj fizičkoj kondiciji pre odlaska u svemir, a nakon povratka moraju proći kroz intenzivan program rehabilitacije kako bi povratili izgubljenu mišićnu masu i snagu.
Nakon povratka, astronauti se suočavaju sa potrebnošću vežbanja najmanje dva sata dnevno kako bi održali zdravlje svojih mišića i kostiju. Dr. Helen Šarman, prva Britanka u svemiru, naglašava da će astronautima možda biti potrebni meseci da obnove svoju mišićnu masu, dok će oporavak koštane mase trajati nekoliko godina. Čak i kada se kosti oporave, moguće su suptilne promene koje nikada neće biti potpuno normalne.
Osim toga, svemir utiče i na mikrobiom, tj. dobre bakterije u telu, kao i na raspored telesnih tečnosti. U mikrogravitaciji, tečnosti se pomeraju prema grudima i licu, što može izazvati oticanje lica kao jedan od prvih znakova promene. Ovo može dovesti do ozbiljnih problema, uključujući potencijalna oštećenja vida i oticanje mozga.
Mikrogravitacija takođe utiče na vestibularni sistem, koji je odgovoran za ravnotežu. Astronauti se suočavaju sa dezorijentacijom prilikom povratka na Zemlju, a proces ponovnog sticanja ravnoteže može biti iscrpljujući. Tim Pik, astronaut koji je boravio na ISS-u, napominje da prvi dani na Zemlji mogu biti vrlo teški, sa potrebom za prilagođavanjem na gravitaciju.
Dok se astronauti suočavaju sa izazovima oporavka, važno je napomenuti da se svemir neprestano istražuje. Astronaut Frank Rubio drži rekord za najdužu NASA misiju u svemiru, provodeći više od godinu dana na ISS-u, dok je ukupni rekord za jedno svemirsko putovanje u vlasništvu Rusa Valerija Poljakova koji je boravio 437 dana na svemirskoj stanici Mir.
Suni i Buč su krenuli na ISS 5. juna 2024. godine kao prva posada letelice „Boeing Starliner“. Njihov povratak je više puta odlagan zbog problema sa pogonskim sistemom, što je dovelo do odluke NASA-e da ih vrati na Zemlju putem kapsule „SpaceX“. Dok se astronauti bore sa posledicama svog boravka u svemiru, istraživanja i razvoj tehnologija za buduće misije nastavljaju da napreduju, pružajući nova saznanja o ljudskoj biologiji i njenim granicama u svemiru.
