Trinaestogodišnji Vukašin Todorović iz Leposavića postao je najmlađi automehaničar u svom mjestu, radeći u ujakovom servisu nakon škole i zarađujući oko 10.000 dinara mjesečno. Iako je u sedmom razredu osnovne škole, planira upisati srednju policijsku školu, ali istovremeno nastaviti raditi kao zanatlija. Njegova majka, Gordana Todorović, ističe da je Vukašin od malih nogu pokazivao interes za mehaniku i da je sve bolji i bolji u svom poslu, iako mu škola ne ide baš najbolje. On radi iz ljubavi prema zanatu, a mesečno sakupi najmanje 10.000 dinara, što je zaista impresivno za njegovu dob.
Gordana također ističe da ga niko ne tjera da radi i zarađuje, već da on to sam čini iz ljubavi prema mehanici i da ga podržava u tome. Iako je u početku bila protiv toga, kasnije je shvatila da je Vukašinovo interesovanje za mehaniku iskreno, te da je ponosna na njegov uspjeh. Pored škole, Vukašin svakodnevno odlazi u servis i pomaže u zanatu, te se već sada priprema za polaganje vozačkog ispita kako bi mogao kupiti svoj prvi automobil.
Vukašin kaže da ima želju da upiše policijsku školu, ali istovremeno neće napustiti zanat. Svoju budućnost vidi kako radi na Jarinju, kako bi svaki dan mogao biti kod kuće i raditi sa ujakom na mehanici. Njegova majka ga podržava u tome i ističe koliko je ponosna na njega. Također, ističe da su mladi ljudi poput Vukašina rijetkost i da je zanat danas u opasnosti od izumiranja, te da je zaista ponosna na njegov uspjeh.
Ovakva priča o mladom i talentiranom zanatliji zaista je inspirativna i potrebna u današnjem vremenu, gdje se sve više cijene visokoobrazovani poslovi. Vukašin pokazuje da se ljubavlju, marljivošću i talentom može postići uspjeh čak i u tako mladoj dobi. Uz podršku svoje majke i ujaka, te samopouzdanje i upornost, on je postao uzor mnogim mladim ljudima u njegovom mjestu i šire.
