Danska premijerka Mete Frederiksen zajedno sa poslanicom EU Kristel Šaldemose iznijela je prijedlog da se uvede starosna granica od 15 godina za korištenje društvenih mreža širom Evropske unije. Cilj ovog prijedloga je zaštita mladih korisnika pametnih telefona od štetnog sadržaja i zavisnosti od ekrana. Frederiksen je istakla da je trenutna starosna granica od 13 godina premala imajući u vidu rizik za djecu na društvenim mrežama. Ona je istakla da je neophodno da tehnološki divovi preuzmu veću odgovornost za provjeru starosti korisnika.
Prema njenim riječima, novi pravilnik o moderiranju sadržaja, poznat kao Zakon o digitalnim uslugama (DSA), nije dovoljan da se suprotstavi problemima na društvenim platformama. Zbog toga je potrebno pooštriti zakone koji regulišu rad društvenih mreža, uključujući zabranu dizajna koji izaziva zavisnost, kao i reklamiranje maloljetnicima. Također, Frederiksen predlaže obavezno obavještenje korisnika o vremenu koje provode na online platformama kako bi se povećala svijest o štetnosti prekomjernog korištenja društvenih mreža.
Idea podizanja starosne granice na 15 godina u skladu je sa nedavnim pozivom predsjednika Francuske Emanuela Makrona koji je tražio da se pristup društvenim mrežama dozvoli samo onima starijima od 15 godina. Frederiksen i Šaldemose smatraju da je neophodno da Evropska unija usvoji ovu mjeru kako bi bolje zaštitila mlade korisnike od štetnih utjecaja online svijeta.
Ovaj prijedlog izaziva različite reakcije u javnosti. Dok neki podržavaju ovu inicijativu kao važan korak ka zaštiti djece i mladih od opasnih sadržaja na internetu, drugi smatraju da bi ovakva mjera mogla ograničiti slobodu govora i pristupa informacijama. Neki kritičari ističu da roditelji imaju ključnu ulogu u nadzoru nad korištenjem društvenih mreža kod svoje djece, te da bi dodatna regulacija bila preterana.
Ukoliko se ovaj prijedlog usvoji, to bi moglo imati značajan uticaj na način kako djeca i mladi koriste internet i društvene mreže. Uvođenje starosne granice od 15 godina za pristup društvenim mrežama može doprinijeti smanjenju štetnih efekata online svijeta na mentalno zdravlje mladih korisnika. Međutim, potrebno je sagledati sve moguće posledice ove mjere i osigurati balans između zaštite djece i slobode pristupa informacijama.
Frederiksenu i Šaldemose teško je predvidjeti hoće li njihov prijedlog biti usvojen u Evropskoj uniji, ali su odlučne u svojoj namjeri da unaprijede zaštitu mladih od štetnosti društvenih mreža. Nastavak ovog procesa će biti praćen sa velikim interesovanjem kako od strane političkih aktera tako i od strane javnosti koja sve više postaje svjesna potencijalnih opasnosti online svijeta za svoju djecu.
