Alojzije Stepinac, nekadašnji zagrebački nadbiskup, i njegova uloga u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tokom Drugog svetskog rata, tema su brojnih istoriografskih i hagiografskih knjiga, ali malo se zna o njegovom dnevniku u pet knjiga, koji je vodio od 1934. do 1945. godine. Dnevnik je zazidan neposredno pre ulaska partizanske vojske u Zagreb i danas se čuva u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije. Profesor Predrag Ilić nedavno je objavio studiju o genocidu nad Srbima u NDH, koristeći dostupne vatikanske dokumente i dokumentaciju iz katoličke štampe.
Ilić ističe da Stepinac nije osudio genocid nad Srbima i Jevrejima, već je svesno prećutkivao zločine. Nakon rata, dnevnik je pronašla Udba i čuvao se u arhivu Sekretarijata za unutrašnje poslove SR Hrvatske do 1991. godine, kada ga je Franjo Tuđman vratio Zagrebačkoj nadbiskupiji. Međutim, dnevnik nije objavljen u celosti.
Istraživači su pokušali dobiti pristup dnevniku, ali im je rečeno da će ga moći videti tek nakon završetka postupka proglašenja Stepinca svetim. Ilić ističe da Stepinac nije učinio ništa da zaštiti srpski narod od zločina u NDH, već je podržavao ustaški režim i prećutkivao zločine. Takođe, postoji još jedan dnevnik sekretara papinog delegata u NDH, čija originalna verzija nije objavljena.
Stepinac se zakleo na vernost kralju Aleksandru Karađorđeviću, ali je kasnije podržavao ustaški režim. Njegovi stavovi o Srbima i SPC bili su potcenjivački i uvredljivi, a nije osudio zločine u Jasenovcu. Ilić ističe da Stepinac nije ispunio svoju moralnu i ljudsku dužnost kao nadbiskup u zaštiti Srba i Jevreja u NDH.
