Dušan se vratio iz Austrije i napravio plantažu lešnika

Dragoljub Gajić avatar

Dušan Banjanac i Boban Dejanović, dvojica ortaka iz Paraćina, odlučili su da zasade veliku plantažu leske na osam hektara zemlje u selu Mirilovac. Nakon godinu dana priprema, plantaža sa oko 4.000 sadnica leske već je dala početni rod. Paraćin do sada nije imao veću plantažu lešnika, a ova je među najvećim u Pomoravlju. Dvojica proizvođača su se upustila u rizik zasadivši četvorogodišnje sadnice umesto mlađih, kako ne bi predugo čekali na rod. Takođe, poboljšali su kvalitet zemljišta veštačkim đubrivom, što je rezultiralo dobrim početkom.

Pod leskom je u Srbiji trenutno oko 2.700 hektara zemlje, što zadovoljava samo 11 odsto domaćih potreba. Ostatak se uvozi, a svetsko tržište drži Turska sa 70 odsto proizvodnje, dok ostatak obezbeđuju Italija, Francuska i Kalifornija. Cena očišćenog lešnika u Srbiji je 7,5 evra za kilogram na veliko, dok je u maloprodaji od 1.200 do 1.400 dinara. Dušan i Boban planiraju izvoz lešnika u budućnosti, a trenutno su u procesu kompletiranja mehanizacije linijom za sušenje i krckanje lešnika.

Prva berba na njihovoj plantaži stigla je devet meseci nakon sadnje, a ove godine imali su prinos od 1,5 tona lešnika u ljusci. Proizvođači očekuju ozbiljnije količine tek 2026. godine, a plantaža će donositi solidan godišnji prihod. Svako stablo leske rodi od osam do 12 kilograma lešnika u ljusci, što znači minimalno 25 evra po stablu. Planiraju da plantažu zadrže kao izvor prihoda za tri generacije s obzirom na to da žbunasta forma leske može roditi čak 70 godina.

Uz berbu lešnika, plantaža u prelepoj prirodi postaje i mesto za druženje i roštilj. Berba lešnika počinje u drugoj polovini avgusta i traje tri do četiri nedelje. Do sada su uložili oko 150.000 evra u plantažu, ali očekuje se da će se to vratiti sa samo dve berbe u punom rodu. Proizvođači očekuju godišnji prihod od oko 100.000 evra sa osam hektara pod lešnikom, nazivajući lešnik „zlatnim grumenom“.

Investicije u bunar dubok 151 metar, rezervoar od 5.000 litara vode, cisternu i ogradu od 2,5 kilometara bili su neophodni kako bi plantaža bila uspešna. Lešnik voli vodu i sunce, pa su ove investicije bile neophodne za uspešan uzgoj. Paraćinski proizvođači planiraju da kompletiraju mehanizaciju kako bi mogli da se bave sušenjem i krckanjem leske. U svakom slučaju, ovo je veliki korak za razvoj domaće proizvodnje lešnika u Srbiji.

Dragoljub Gajić avatar
Pretraga