Levon Vartanov, umjetnik iz Rusije, postao je preko noći vernik, počeo je da se bavi ikonopisom i spasavao bližnje verom. Tokom devedesetih godina, kroz težak period, njegovo umetničko stvaralaštvo postalo je izvor preživljavanja. Vartanov je dobio odlikovanje za svoje zasluge u različitim oblastima crkvene, državne i javne službe. Odlikovanje se dodeljuje ženama za izuzetne aktivnosti i zasluge u nauci, umetnosti, duhovnom prosvećenju, obrazovanju, verskom i moralnom vaspitanju, kao i očuvanju tradicionalnih vrednosti u društvu.
Ruska Federacija donijela je novi zakon koji zabranjuje usvajanje ruske djece u zemljama koje legalizuju promjenu pola. Ova odluka je izazvala burne reakcije širom svijeta.
Monasi su odigrali značajnu ulogu u očuvanju tradicionalnih vrednosti u društvu. Sveti Serafim je počeo svoj monaški put 1778. godine uz blagoslov majke i poklon bakarnog krsta koji je nosio do kraja života.
Treba da pokušamo da „imamo radostan duh“. Možete se razboljeti i ako ste stalno uvrijeđeni i ljuti na druge. Ne smijete dozvoliti negativna osjećanja u dušu, rekao je prečasni Sarovski, potrebno je čuvati harmoniju i mir u sebi.
„Pronađi mir u duši, i hiljade oko tebe će se spasti“, rekao je sveti starac.
Bolest se može pojaviti i ako osoba počini neki greh/loš čin. Tada, po Svetom Serafimu Sarovskom, može da primi kaznu od najviših sila. Kao rezultat toga, pojavljuje se neka vrsta bolesti. Daje se tako da čovjek dobije vreme i priliku da se okrene srcu i shvati šta je pogrešio. Svevišnji je stvorio dušu, a ne greh, stvorio je i telo, ali ne i bolest, tako je rekao veliki starac. Bog nije uzrok zla, on nama ne šalje bolesti. Najčešće se dovodimo u takvo stanje zbog žalosti i roptanja.
Da bi brže ozdravili, starac je savjetovao da se ne žalimo na sudbinu, da ne odustanemo, već da izazove prihvatimo i onda ćeš tvoje ponašanje u životu, shvatiti kao istinski podvig.
Sarovski je također tvrdio da mnogim ljudima, sa godinama, telo slabi, ali duša jača.
Metafora života i svijeće
Njegove riječi: „Život naš može se uporediti sa svijećom napravljenom od voska i fitilja, koja gori plamenom koji smo mi zapalili,“ podsjećaju da smo mi sami odgovorni za svoju duhovnu svetlost.
Ako je svijeća loše napravljena, ako smo u srcu nečisti i udaljeni od vrlina, plamen, kada ga upalimo, može ispuštati neprijatan miris. Tako je, naglašavao je, i sa životom grešnika, čije duhovno stanje odaje nečistoću.
Posmatranje plamena svijeće u crkvenoj tišini pruža vernicima poseban trenutak za promišljanje. Sveti Serafim je poučavao da gledajući kako svijeća polako sagoreva pred licem Božijim, možemo razmišljati o svojoj prolaznosti, o putovanju od početka do kraja.
„Kao što svijeća sagoreva i topi se pred licem Božijim, tako se i svaki trenutak našeg života polako nestaje, približavajući se svom kraju.“ Ova misao, reče, treba da nas ohrabri da se molimo sa usrdnošću i skromnošću, znajući da se naše vreme topi, da svaka molitva treba da bude puna vere, nade i ljubavi.
