Mario Vargas Ljosa, jedan od najpoznatijih svetskih pisaca i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, preminuo je danas, ostavljajući iza sebe ne samo bogatu literarnu ostavštinu, već i složen i strastven ljubavni život. Tokom svoje karijere, Ljosa je bio predmet medijskog interesovanja zbog svojih emotivnih veza, koje su često bile obeležene kontroverzama i strastima. Njegova ljubavna priča nije samo privatna stvar, već je postala inspiracija za mnoge od njegovih dela.
Vargas Ljosa je bio u braku dva puta, a zanimljivo je da su obe njegove supruge bile njegove rođake. Prvi brak sklopio je sa Julijom Urkidi, koja je bila deset godina starija od njega. Ovaj brak trajao je do 1964. godine i poslužio je kao inspiracija za njegov roman „Tetka Julija i piskaralo“, gde je Ljosa na duhovit način obradio teme ljubavi i porodičnih odnosa. Nakon razvoda, 1965. godine, ušao je u brak sa Patrisijom Ljosa, svojom drugom rođakom, s kojom je imao troje dece. Ovaj brak trajao je više od 50 godina, sve do razvoda 2015. godine.
Tokom godina, Ljosa je uživao stabilnost porodičnog života, ali ni tada nije mogao da izbegne medijsku pažnju koja je pratila njegov ljubavni život. Nakon razvoda, njegov privatni život ponovo je postao tema medija, naročito njegova veza sa Isabellom Preysler, bivšom devojkom poznatog pevača Hulija Iglesijasa. Ova romantična veza, koja je započela 2015. godine, privukla je veliku pažnju javnosti, ali je trajala do 2022. godine.
Ljosa je često govorio o svojim pogledima na ljubav i brak, naglašavajući da ne veruje u idealne odnose. On je verovao da su iskrenost i međusobno poštovanje ključni za dugotrajne veze. U njegovim izjavama često se moglo čuti da ne traži „idealnu“ partnerku, već osobu koja je prirodna i pozitivna. „Ne treba meni idealna devojka jer znam da idealno ne postoji“, govorio je Ljosa. Njegova filozofija o ljubavi bila je jednostavna: tražio je nekoga ko će biti vaspitan, ko će umeti da se smeje i ko će ga podržavati.
Vargas Ljosa je bio poznat po tome što je svoju inspiraciju često nalazio u ljubavnom životu, a mnogi njegovi romani istražuju duboke i složene ljudske odnose. Njegova dela često su se bavila temama strasti, izdaje i emocionalnih borbi, odražavajući njegov lični život i iskustva. Ljosa je bio svestan kako lične veze utiču na kreativnost i umetnost, pa je tako mnoge od svojih priča oblikovao na osnovu svojih iskustava.
Osim literarnih uspeha, Ljosa je bio i strastveni putnik, a posebno je voleo Srbiju, koju je posetio u više navrata. Njegova ljubav prema ovoj zemlji bila je očigledna, a njegov odnos sa srpskom kulturom bio je dubok i iskren. Ljosa je često govorio o značaju kulturne razmene i kako umetnost može da poveže ljude iz različitih delova sveta.
Na kraju, Ljosa je ostavio neizbrisiv trag u svetu književnosti, ne samo svojim delima već i svojim životnim filozofijama i ljubavnim iskustvima. Njegova sposobnost da razume i prenese složenost ljudskih odnosa učinila ga je jednim od najvažnijih pisaca 20. i 21. veka. Njegova smrt ostavlja prazninu u literarnom svetu, ali njegovi romani će nastaviti da inspirišu generacije čitalaca širom sveta.