U komentaru pod naslovom „Milutin“ u jučerašnjim „Novostima“ primijetili smo nedostatak reakcije iz pozorišne branše na nedavnu zabranu ekipi predstave „Knjiga o Milutinu“ i glumcu Nenadu Jezdiću ulazak na Kosovo, što im je onemogućilo izvođenje monodrame u Kosovskoj Mitrovici i Leposaviću. Ovo tiho odobravanje situacije postaje još glasnije i neprimjerenije kada se uzme u obzir da mnogi poznati pojedinci iz javnog života brzo iznose svoje mišljenje na društvenim mrežama bez saznanja svih činjenica. Solidarnost i jasan stav se čine relativnima u ovakvom svijetu, punom licemjerja, što nije slučaj u drugim sferama društvenog života.
Zabrana izvođenja predstave jednostavno bi trebala biti osuđena među pozorišnim radnicima, ali na Kosovo, situacija je složenija. Sjećamo se da je sama ideja srpskog pozorišta u Gračanici bila tretirana kao oružje Vlade Srbije u „novoj kolonizaciji Kosova“. Šta Nenad Jezdić misli o svemu ovome?
Nenad Jezdić je izjavio za naš list da se odmalena susretao sa situacijama gdje su mu ljudi pružali podršku ili suprotno, ali da se osjećao loše kada bi ga branili ljudi koji to ne zaslužuju ili čije mišljenje nije potrebno. Jezdić ističe da je jedini kolega koji ga je javno branio dobar čovjek i glumac i zahvaljuje mu na tome. On smatra da je sasvim normalno putovati iz centralne Srbije na Kosovo i izvoditi svoju monodramu bez ikakvog negativnog povoda.
Njegova izjava ukazuje na potrebu za većom podrškom i solidarnošću među pozorišnim radnicima u takvim situacijama. Uprkos tome, nedostatak reakcije na nedavne događaje pokazuje da postoji još mnogo posla kada je u pitanju jačanje solidarnosti i podrške među umjetnicima u Srbiji.
