Salvan Momika, organizator skupova za paljenje Kurana, odlučio je napustiti Švedsku i tražiti azil u Norveškoj zbog nedostatka poštovanja koje, kako tvrdi, dobiva u Švedskoj. Momika je izjavio da se seli u zemlju koja ga cijeni, te da je već na putu za Norvešku. Kako navode švedski mediji, Momika je proteran iz Švedske krajem oktobra prošle godine nakon što je palio kopije Kurana na demonstracijama u Stokholmu. Međutim, zbog komplikacija u sprovođenju odluke, dobio je privremenu boravišnu dozvolu do aprila ove godine. Momika je u Švedsku došao 2018. godine i dobio je trogodišnju boravišnu vizu u aprilu 2021. godine.
Arapski mediji opisuju Momiku kao 37-godišnjeg hrišćanina iz distrikta Al Hamdanija, istočno od Mosula, tvrdeći da je on „oportunist željan pažnje javnosti“. Momika je kritikovao švedsku politiku azila, tvrdeći da Švedska samo prihvata teroriste koji dobiju azil, dok deportuje filozofe i mislioce.
Momikina odluka da napusti Švedsku dolazi nakon što je organizovao seriju događaja u kojima je spaljivao kopije Kurana u znak protesta. Takve aktivnosti izazvale su kontroverze u švedskoj javnosti i izazvale različite reakcije. Momika tvrdi da je njegov čin slobodnog izražavanja mišljenja i religijskih uvjerenja, ali su švedske vlasti smatrale da je njegovo ponašanje u suprotnosti sa zakonom i državnim politikama.
S obzirom na Momikino želju za azilom u Norveškoj, ostaje da se vidi kako će norveške vlasti odgovoriti na njegov zahtjev. Norveška, poput mnogih evropskih zemalja, ima stroge politike azila i pratila je slične slučajeve u prošlosti. Momikino iskustvo u Norveškoj moglo bi zavisiti od mnogih faktora, uključujući njegovu prošlost, motivaciju za traženje azila i mogućnosti integracije u norveško društvo.
U međuvremenu, Momikina odluka da napusti Švedsku i traži azil u Norveškoj izazvala je raspravu o politici azila i integraciji u Švedskoj. Dok neki podržavaju Momikine aktivnosti kao slobodu izražavanja i protesta, drugi osuđuju njegove postupke kao neprihvatljive i štetne za društvo. Pitanje integracije imigranata i tražitelja azila u evropskim zemljama postaje sve važnije, a slučajevi poput Momikinog dodatno podstiču raspravu o tom pitanju.
U svjetlu Momikinog odlaska iz Švedske i potrage za azilom u Norveškoj, ostaje da se vidi kako će se situacija dalje razvijati i kakav će biti ishod njegovog zahtjeva. Integracija imigranata i tražitelja azila u evropskim zemljama ostaje ključno pitanje koje zahtijeva pažnju i odgovorne politike kako bi se osigurala sigurnost i prosperitet svih građana.
