Nedavna istraživanja otkrivaju šta nas privlači kod drugih ljudi, a da li je lepota u oku posmatrača ili postoje zajednički standardi koji određuju šta smatramo privlačnim?
Jedno istraživanje sugeriše da lica koja deluju poznatije ili tipičnije imaju veću privlačnost. Ovo može biti zbog evolutivnih razloga, jer prosečne crte lica mogu signalizirati genetsko zdravlje ili zato što naš mozak lakše prepoznaje tipična lica.
Ljubljenje može preneti brojne bakterije, ali takođe može otkriti kompatibilnost s nekim. Ukus osobe može uticati na to koliko je smatramo privlačnom.
Veličina zenica se prilagođava prema osećanjima, a veće zenice mogu signalizirati veći interes za osobu. Odnos struka i kukova tradicionalno se smatra ključnim aspektom ženske privlačnosti, dok miris tela može značajno uticati na privlačnost.
Dužina nogu takođe igra važnu ulogu u privlačnosti. Uravnotežen odnos nogu i tela generalno je preferiran kod muškaraca, dok su duže noge privlačnije kod žena.
Privlačne ruke obično imaju duže prste, a glatka, negovana koža sugeriše dobro zdravlje i gene. Simetrična lica se često doživljavaju kao privlačnija, a simetrija lica povezana je sa dobrim zdravljem i kvalitetom gena.
Mali, nesvesni pokreti tela mogu mnogo reći o našim osećanjima i karakteru. Razumevanje govora tela može biti korisno u mnogim situacijama.
Iako postoje zajednički standardi privlačnosti, individualni ukus i dalje igra važnu ulogu u tome šta smatramo lepim. Naučnici još istražuju različite faktore koji utiču na privlačnost, ali je jasno da lepota nije samo u oku posmatrača, već je kombinacija zajedničkih standarda i ličnih preferencija.