Ekološka udruženja u Bosni i Hercegovini alarmiraju javnost o nedovoljnoj zaštiti prirodnih područja u zemlji, ističući da je samo tri odsto ovih područja trenutno pod zaštitom. Iako se vide mali pomaci u oblasti ekologije, državne institucije i dalje pokazuju nedostatak interesa i sporost u rješavanju ovog problema.
Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu u Banjaluci naglašava da je u Republici Srpskoj pod zaštitom samo oko tri odsto prirodnih područja, te da većina zaštićenih zona nema adekvatne sisteme upravljanja. Problem se posebno ističe kada je u pitanju zagađenje vazduha, pri čemu gradovi poput Banjaluke i Sarajeva često zauzimaju vodeća mjesta po stepenu zagađenja vazduha, posebno tokom zimskih mjeseci.
Azra Šehić Kustura iz „Aarhus centra“ u BiH ističe da je samo oko 3,46 odsto prirodnih područja zaštićeno u cijeloj Bosni i Hercegovini, te da postoji oko 1.800 endemičnih vrsta koje zahtijevaju zaštitu. Ona apeluje da se zakon o zaštiti prirode što prije uputi u Parlament Federacije BiH, s obzirom da trenutni zakon nije usklađen sa standardima Evropske unije. Takođe, insistira na zabrani gradnje mini-hidroelektrana u zaštićenim područjima.
Džamila Akić iz Centra za ekologiju i energiju u Tuzli naglašava da se pitanja ekologije i zaštite životne sredine i dalje ne tretiraju kao prioritet u BiH. Naglašava nedovoljno ulaganje u rješavanje problema pročišćavanja otpadnih voda, upravljanja otpadom i zagađenja zraka, što su ključni problemi sa kojima se suočavaju građani BiH.
Ekološka udruženja svjesna su da je potrebno vršiti pritisak na državne institucije kako bi se poboljšala situacija u oblasti zaštite prirode u zemlji. Iako se mali koraci čine u pravcu očuvanja okoliša, jasno je da je potrebno mnogo veće angažovanje državnih institucija kako bi se postigao značajniji napredak. Nekoliko ekoloških problema i dalje su izraženi, i građani Bosne i Hercegovine teško da mogu vidjeti znatne promjene koje bi poboljšale kvalitet njihovog života i okoliša u kojem žive.
